1922. godine Mussolini širi svoju moć po Italiji. Nekoliko godina kasnije je bio Marš na Rim kojim je potvrđeno novo ustrojstvo.
U kolovozu 1922. Parma se usprotivila Crnim Košuljama, organizirajući oružani otpor, kopajući rovove, podižući barikade i položaje u cijelom Oltretorrentu, te u zoni predgrađa Naviglio, pokraj zatvora.
Jedan svjedok priča:» Bio sam s ocem Linom na putu za zatvor i išli smo cestom Sv. Ane. Čuli su se pucnjevi iz puške na kratke intervale i zvučali su kao udarci i odgovori iz Neviglia. Zaustavio sam se prestrašen, ali otac Lino je htio nastaviti. Slijedio sam ga nekoliko metara dok se nismo zaustavili na sred puta između zvižduka metaka. Zatim se začuo glas:» Ne pucajte! To je otac Lino». Pucnjava je prestala i mi smo nastavili svoj put.»
Grad se, nakon pet dana bitke i povlačenja Crnih Košulja, oplakujući svoje mrtve, polako vratio u normalu.
Milost oca Lina je zamolila crne da pomognu obiteljima crvenih, zahtjevao je od crvenih da bratski prihvate crne. Uvijek je govorio o čovjekovom dostojanstvu. «Nije nikad držao govore, ali je zato znao katekizam od korica do korica. Tko je htio moga je vidjeti iz njegovih dijela da je izvor njegove inspiracije Krist».