“Na kraju , sa samo 58 godina, bez ikakvog liječenja, otišao je ususret sestri smrti”. Otišao je u tvornicu Barilla pitati svog prijatelja i velikog dobročinitelja gospodna Ricarda, posao za jednog nezaposlenog momka. Umirao je pitajući za svoje siromahe… U džepovima je imao krunicu i mrvice kruha… A to je najljepša oporuka koju jedan fratar može ostaviti.
Bilo je to 14. svibnja 1924. godine. Cijela Parma je bila paralizirana od žalosti… Posmrtni ostaci oca Lina su bili izloženi četiri dana, prvo u sakrisitji a kasnije, zbog velikog interesa, u crkvi SS. Annunziata. Sve sekte iz izmučene Parme, dvadesetih godina, su odale počast ostacima oca Lina, koje su čuvali franjevci, njegova subraća; tu su bili i katolički istraživači, anarhisti iz Crnih Košulja, te svi oni kojima je bila darovana milost bez obzira na sve…
