Prozračne kapele sa vanjske strane, utiskuju u masu crkve zanimljivu akceleracijsku centrifugu, koja s kontrapunkta čini konkavnost zidova postavljenih među susjednim potpornim zidovima, koji završavaju sa stupovima u jonskom stilu.
Unutrašnjost je prožeta jednostavnošću. 49 prozora ambijentu daju mirnoću i osvjetljenje. Arhitektonski ne odgovara vanjskoj živosti mase, ali rezultira manieristički. Ekspanzija se očituje u longitudinalnom smislu i ritmu kolosalnih, korintskih stupova koji čine rebra svoda.
Na oltaru se nalazi slika sa Sv. Ivanom Krstiteljem iz emilijanske škole iz XVII. stoljeća. U nišama na zidovima se nalaze kipovi blaženog Giovannia Burallia iz Parme i Sv. Josipa. Za krstionicu je nacrt napravio Camillo Uccelli.
Na oltaru se nalazi slika sa franjevcem Sv. Bonaventurom koji kleči ispred Djevice sa Djetetom; oslikao ju je Sebastiano Galeotti oko 1727. godine.
EOsmislio ju je arhitekt Giuseppe Tebaldi. Na oltaru je Krist na križu sa Gospom od sedam žalosti pod nogama. Raspeće je iz XVII. stoljeća dok je Gospa od sedam žalosti djelo braće Giovan Battista i Francesca Ballantia koji se još zovu Graziani (što u prevodu znači dražesni) zbog dražesti koje pružaju njihovi sveti kipovi. Na vratšcima tabernakula je naslikana Večera Emmausa, djelo Giovannia Azzia. Kipovi u štuku predstavljaju Fede (što znčiVjera) i Speranza (što znači Nada).
Na oltaru se nalazi Gospa od utjehe koja se još naziva i od slijepih, autor je nepoznat a potječe iz XVII. stoljeća. Na postraničnim zidovima se nalazi Sv. Diego (kip od višebojnog drva iz XVII. stoljeća) i Djevica Marija (rad u štuko – gipsu iz XIX. stoljeća, djelo sicilijanske škole).
Posvećena je Sv. Diegu. Na oltaru se nalazi kip Presvetog Trojstva. Na zidovima su kipovi u štuko – gipsu Sv. Rabana Abatea i Sv. Fazia Vescova.
Iznad velikog svoda ističe se djelo u štuko – gipsu Luce i Giovania Battiste Reti sa Navještenjem. Pod je popločan raznim, isprepletenim mramorom kojeg je osmislio Antonio Brianti a realizirao Giocondo Albertolli. Brianti je projektirao i oltar u višebojnom mramoru sa glavama anđela koji su postavljeni postranično, sa cvijetnim ukrasima u bronci (također djelo Albertollia) te sa fasadom organa i ulaznim vratima u sakristiju. Dva mjesta za pjevanje su uređene simbolima franjevačkog reda te sa slikom Marije i Svetaca koja potječe iz 1771. godine. Sve do 1932. sa lijeve strane se nalazio “Serassi” koji je kasnije premješten u centar kora te nakon povijesne restauracije 1989. je ponovno vraćen na prvobitno mjesto.
Na oltaru se nalazi kip od prešane papirne mase i štuka Sv. Francesca dei Collina – Graziani. Na zidovima se nalaze kipovi u štuku Sv. Ludovica d’ Angiòa i Sv. Benvenuto a Vescova.
Na svodu su “prepričane” priče o životu Sv. Pietra d’ Alcantara, čije je freske napravio Ilario Spolverini, kojemu se pripisuje i niša na oltaru sa prije spomenutim svecem. Dva kipa na bočnim zidovima se pripisuju Leonardu i Domenicu Retiu.
Oslikao ju je Brillanti. Na oltaru se nalazi kip Djevice Marije koji je napravljen od prešane papirne mase i štuk od Ballantia – Graziania, koji je napravljen 1888. na volju Oca Luigia Canalia. U nišama smještenim u zidovima se nalaze kipovi proroka Elia i Sv. Ivana evanđelista, djelo Gaetana Callania (1764.).
Na oltaru se nalazi lopata Blaženog Giovannia Burallia koji slavi Sv. Misu dok mu služi anđeo koji je obučen poput fratra, djelo oca Atanasia Favinia iz Coriano (1749. – 1843.).
Kip od prešane papirne mase i štuka Svetog Ante Padovanskog, djelo Ballanti – Graziania. Na zidovima se nalaze kipovi od štuka Blaženog Egidia iz Assissia i Bernardina Da Feltrea (Luka Reti – 1600.). Ograda i ulaz od rešetaka su iz XVII. stoljeća.