Gradsko groblje je izgrađeno prema projektu inžinjera Giuseppea Cocconcellia 1817. godine u neoklasičnom stilu, na mjestu na kojem se nekad nalazila vila u vlasništvu Plemićkog vijeća.

Planski je iznutra bila osmerokutna te okružena sa 156 lukova dok je izvanka imala kvadratni oblik. Konstrucijski radovi su završili 1823. ali se tek od 1817. počelo pokapati mrtve na tom mjestu.

Odmah na ulazu se nalazi glavna kapela (1819), posvećena Sv. Gregoriu Magnu, u neoklasičnom stilu kojega karakteriziraju svečano stubište i fasada koju podupiru kolone stupova.

Sa desne strane rešetkastih, ulaznih vrata, ispod drugog luka na trijemu nalazi se grobnica franjevačke obitelji u Parmi zajedno sa sarkofagom u kojemu se nalaze ostaci oca Lina te kip u bronci koji predstavlja oca Lina u činu hodanja, okruženog cvijećem i svjećicama koje je uplalila milost naroda.
Nakon sjeverne galerije, u sjeverno – zapadnom kutu, otvara se malo dvorište sa trokutastim planom u čijoj se sredini nalazi mali zeleni trg na kojemu se nalazi zdenac i još jedan kip posvećen Apostolu milosti. Franjevački natpisi i izreke su urezani na vanjske zidove a na ulazu se nalazi epigraf:

Ocu Linu Maupasu,
pripadniku reda Male Braće
koji je renovirajući i blagoslivljajući
franjevačke milosti
ušao u život NARODA
kojega još uvijek
blagoslivlja i čuva sa visine